|
Tjestenine
|
Penne rigate sa piletinom u curryju
|
Lijepo naše novinarstvo, a naročito Hrvatski radio iz dana u dan u svakom pogledu sve više napreduju. Vrhunskih dosega ima mnogo, ali jedan od teško ponovljivih bile su i nedjeljne jutarnje vijesti na 1. programu.
Dakle ovako: Javiše tamo da se "Pet država koje posjeduju atomsko oružje: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina i Velika Britanija dogovorilo je da….bla bla bla"
Skipp to obično sluša s pol'uha očekujući prognozu vremena, no stvar ga je zaintrigirala jer mu se činilo da su ovi rekli "pet" a ono što su nabrojili baš i nije bilo "pet"…
Potvrdu za svoje strašne sumnje čuo je na Sojedinici gdje su to isto primijetili, no kao nevjerni Toma (koji vjeruje samo u ono u što može staviti prst) poslušao je i sljedeće vijesti. One za dva sata. Ako (povremeno!) slušate 1. program Hrvatskog radija poznato Vam je da se od 8 do 13 sati vijesti ponavljaju svaka dva sata: jednom se čitaju one koje se odnose na domaće događaje, a jednom one koje se odnose na strane. U međuvremenu padaju avioni, događaju se državni udari, otmice, potresi poplave i požari, mali zeleni ateriraju na zemlju, ali za urednike vijesti ne događa se ništa. Onda se u 13 sati ipak nešto dogodi… pa se to isto sa iznimkom vijesti u 15 događa do 19 i... ma da vam dalje ne pričam.
I naravno, na sljedećim je vijestima pročitan isti tekst. Pišem 5, a pamtim 4. I pitam se zašto su preskočili baš Francusku? Zato što se protivi ulasku Hrvatske u WTO? Pa mogli su izazvati diplomatski incident jer diplomati koji su zaduženi za praćenje javnih medija takve vijesti tumače na svoj specifičan način (sjećate se one klasične priče iz doba kad su se poruke iz Moskve morale iščitavati između redaka TASS-ovih priopćenja: "Kada je prvi put javljeno da je Brežnjev umro?" "Javila Radio Moskva na jutarnjim vijestima u meteorološkom izvještaju". A kako je glasila vijest? Ovako:"Moskva – minus jedan"). Ni vrag da smo opet na tom nivou?
Da li itko zna na koji se način slažu vijesti na Hrvatskom radiju? Tko ih mora blagosloviti da bi otišle u eter? I je li onaj spiker koji istim milozvučno moduliranim glasom pročita i vijest da je - recimo - junica gazde Marka otelila tri telića i onu da je u poplavama u Bangladešu poginulo 1500 ljudi uopće zna što čita ili samo glumi papagaja pa jedino na što se koncentrira je zvuk vlastitog glasa i to kakd će pritisnuti ono dugme koje isključuje mikrofon ne bi li se sočno i hračkovito nakašljao? I kojega smisla ima ponavljati tri-četiri besmislene vijesti cijelog jutra? I je li onaj čitač vijesti otišao kod urednika pa ga malo priupitao o čemu se tu radi? Pa što oni misle radi čega njih uopće netko sluša ako ne radi toga da čuje što ima novoga? Ne valjda radi "Zvukova rodnog kraja"…
Hehe, a što drugo zaključiti nego da Urednik vijesti na 1. programu HR ne zna ni brojati do pet?
No nisu ni oni na 2. programu bolji. Omiljene Skipperove vijesti na II. programu su one koje dolaze iz HAK-a ili Hrvatskog Autokluba: tipa "Promet u cijeloj zemlji teče bez poteškoća osim tamo gdje se na cestama izvode radovi pa povremeno dolazi do zastoja" (e neš' ti što treba biti inteligentan da bi se zaključilo da ako se na cesti izvode radovi dolazi do zastoja), a naravno, ne pada im na pamet reći točno gdje se ti radovi izvode. Ili ono kad ujutro vele "na graničnim prijelazima prema susjednim zemljama promet je pojačan na izlazu", a navečer vele "promet je pojačan na ulazu". Ma ne'š ti…
Skippova omiljena fraza je u tim obavijestima "Ceste su suhe, a vidljivost dobra" u trenutku dok se on vozi na dijelu poluautoceste od tunela Tuhobić prema Rijeci, gdje je malo reći da je cesta kliska jer je sva i masna i posuta šljunkom, a vidljivost je takva da se od magle jedva vidi prednji dio haube, a kamoli cesta. I za to oni dobivaju novce!
Jedino pametno u tom slučaju bilo bi sjesti ljiljanucmrk ili pak onu drugu sa dva prezimena koja slatkim glasićem iz tople sobe i meke fotelje čita te "vijesti" nasred onog autoputa gdje je vidljivost tako dobra pa da vidimo koliko će trajati. Konačno, ako je vidljivost tako dobra, primijetit ćete ih na vrijeme i zaobići...
"Joža, tam' neka ženska sedi nasred ceste na štokerlu s mikrofonom i čita iz nekakvih papira?".
"Štef, ti s lud! Vi'š da ti se pričinja, a kaj i bi drugo kad voziš tog M.A.N.-a od Frankfurta, a da se nisi odmoril'"
"Uf Joža, a kaj je to sad bubnulo?"
"Ma niš Štef! To ti je rupa na cesti. Ajd' vozi još ovo malo!"
Mislite da je HTV bolja? Naravno da ne mislite. Stvar ima časnu tradiciju i seže u daleku prošlost, a za ilustraciju evo jednog primjera;
Svojevremeno, dok još nije bilo Interneta (ma koliko Vam se to nevjerojatno činilo, Internet je popularnost stekao tek u posljednje 4 godine!), a domet "kompjuteraša" je bio Spectrum 64,  Skipp je u redovitom pregledavanju vijesti na teletekstu (koji je tad bio apsolutna novost) pročitao da je "Florence Arthaud postavio novi rekord u solo jedrenju preko Atlantika stigavši na trimaranu "Elf Aqutaine" od New Yorka do Le Havre-a za 7 dana i tol'ko i tol'ko sati"
Kojim li se čudom ta vijest našla na teletekstu ni do danas nije jasno, bit će da je bilo vrijeme mršavih krava, tj. vrijeme kad nema ničeg zanimljivog jer se HTV onda, a bogami i danas ponaša kao da je Hrvatska smještena negdje usred pustinje Gobi tj. udaljena nekoliko tisuća kilometara od mora.
No, da, i što je tu čudno? Vijest je točna (rekord je u međuvremenu srušen, ali samo za nekoliko sati), ali "with a twist": Florence Artahud naime nije "on" nego "ona". Legenda, planetarna zvijezda, žena koja je u Francuskoj popularnija nego Ivana Orleanska, 43-godišnjakinja (rođena 28.10.1957., ne krije godine, a nema ni razloga. Evo kako izgleda na jednoj svježoj fotografiji) koju radi njene ljubavi i vezanosti za more zovu "Nevjestom Atlantika", a budući da ima dijete kome se ne zna otac, moglo bi se reći da je otac djeteta Atlantik, kojoj se Skipp duboko i bez ikakve ograde jednostavno divi i koja je najsretnija kad sama vozi ona 30-metarska Hi-tech čudovišta po Atlantiku istom lakoćom k'o što zagrebački klinci jure Optimiste po Jarunu. E, da se nju proglasi muškarcem Skipp nije mogao otrpjeti pa je nazvao Redakciju ne bi li se potužio (onda naravno još nije bilo 3-maila)
"Da?" čuo se ženski glas na drugoj strani.
"Na teletekstu imate tu i tu vijest!" veli Skipp.
"Da? i što vas tu zanima?"
"Pa vijest je OK jedino što dotični Florence nije "On" nego "Ona" pa dajte to ispravite i nemojte se sramotiti više nego što je nužno. Osim toga, otkad je Florence muško ime?"
"Joj znate, mi te vijesti dobivamo iz provjerenih izvora i ne možemo ih samo tako ispravljati na javljanje nekog na telefon!"
Skip još miran: "Pa ne tražim da tu vijest ispravite na moju riječ, ja Vas samo upozoravam da nije točna. Valjda imate mogućnost da negdje provjerite ono što sam Vam rekao. Briga mene, ali ovo čita i onaj u Francuskom konzulatu zadužen da prati vijesti, a vi ste ipak moja televizija i nije mi baš drago da netko umire od smijeha na naš račun!"
Muk, a zatim: "A otkud Vi znate da to čitaju u Francuskom konzulatu"? I je'l vi govorite strane jezike?"
E, jeb'ga! Skipp je, da bi izbjegao da ga SUP sljedeće noći izvuče iz kreveta pod sumnjom održavanja veza sa inostranim špijunskim centrima, prekinuo vezu i odmah nazvao točno vrijeme.
Vijest je ostala neizmijenjenom dok je nisu skinuli. I toliko o tome.
No idemo mi na posao, pripremiti nešto što Mademoiselle Arthaud sigurno ne blaguje prilikom svojih prekooceanskih solo regata, a što se zove
|
|
 Sastojci
500 grama-pašte (kratka, najbolje mezze pene rigate, u originalu su "ditalini", ali ih Skipp ne voli jer su mu nekako premali)
450 grama pilećih prsa
200 grama vrhnja za kuhanje
50 grama mesne juhe (to je 0,5cl)
1 zelena jabuka
1 luk (bijeli, srebrenac)
1 stučak celerovog lista
6 žlica maslinovog ulja (velikih žlica, onih za juhu)
3 isto takove žličice curryja
stručak vlasca (ili na hrvatskom "šnitlauha")
3 žlice vinskog octa
1 list lovora
kajenskog papra i soli po potrebi |
|
Aha, što velite na ovu talijansko - egzotičnu kombinaciju? Talijani se strahovito pale na tzv. egzotiku, a naročito na - inače ne bi bili Talijani - egzotične žene (Skipp ne zna što je to, on smatra da je svaka žena egzotična na svoj način, pogledajte samo gospođu Vesnu Kanižaj!). Tamo (tj. u Italiji) dovoljno je imati malo tamniju kožu i bademastije oči, a da ne spomenem plosnato lice i visinu od preko 1,80) da bi se postalo velikom zvijezdom i mračnim predmetom želja Talijančića i debelih commendatorea koji to šeću naokolo samo da bi pokazali tko je gazda.
Jest da za Talijane u egzotiku spadaju i Hrvatice ("le Slave"), ali oni jadni misle, kao što se vidi po nazivu, da smo mi Slaveni. Kad bi još doznali da smo zapravo iranskog porijekla gdje bi nam bio kraj…
Dobro, dobro, sad ćemo kuhati. Evo:
Nemojte odmah kupovati elektronsku apotekarsku vagu i točno na gram određivati potrebne količine, u konačnom zbiru neće biti bitne razlike bude li pilećih prsa 449 li 451 gram, a ni 202 grama vrhnja za kuhanje neće se nešto posebno osjetiti. Žlicu kojom trebamo mjeriti ulje i ocat nije potrebno baždariti, ali eto, nek' bude prosječna jušna žlica. Isto vrijedi i za tako nedefinirane mjere kao što je "stručak" (da ne kažem "mjerica". 'Ste vidjeli koliko su, ovisno o kumicama različite tzv. "mjerice" vrhnja, a ili šumskih jagoda na tržnici, ali im je cijena ista). Ovdje se traži osjećaj i "common sense", ako shvaćate što mislim. Iskustvo! S vremenom se dobije smisao za proporcije i lako se ustanovi da ogroman stučak vlasca jednostavno ne ide zajedno s malim stručnom celera (isto kao što ni obilno poprsje ne ide zajedno sa malom riticom nego… ček' malo, da nije obratno? Odnosno, ne bi li ipak nekako moglo… dobro, dobro, svi mi imamo svojih slabosti).
Priprema je ovakva:
Pileća prsa narežemo na male kockice (ne veće od 10 na 10 mm, a glede preciznosti dimenzija, vidjeti gore). Na isto takve kockice narežemo i jabuku (nakon što smo joj ogulili koru), a na kockice narežemo i luk. Ne na listiće kao obično, nego još i te listiće poprijeko narežemo.
U tavi u koju sve to stane (Skipp obožava onu tešku gusnatu, ali ako imate onu od kovanog debelog lima koja ima okruglasti prijelaz između dna i stijenki, prelaz koji nije oštar kao kod većine tava koje su izrađene tehnikom tzv. dubokog izvlačenja (što je bitno različito od dubokog uvlačenja) u posjedu ste najfinijeg alata za ovu pripremu), zagrijemo ulje.
Najprije dodamo luk i miješamo dok ne postakli. Onda jabuku i celerov list. Promiješamo nekoliko puta. Dodamo piletinu i lovorov list. Miješamo tako da se komadići mesa poprže sa svih strana. Pazite, sve se to radi na prilično živahnoj vatri, zapravo je ovaj postupak karakterističan za kinesku kuhinju u kojoj (moje ljubljene štiočice i štioci su to već shvatili) i korijeni ovog jela leže zapravo u jednom od umaka koji se prelijeva preko riže.
Dakle, nakon nekoliko minuta (3-4 najviše) meso je pripremljeno, stvar deglasiramo octom (evo obrazujte se malo i pravite važni pred gostima: deglasirati = 'podliti' talog od pirjanja ili pečenja vinom, bujonom ili drugom tekućinom), pustimo da ocat ispari i maknemo lovorov list.
Sada dodamo crčme fraiche, podlijemo onom mesnom juhom (da niste ovo slučajno nazvali deglasiranjem, ovo je something completely different), dodamo curry, začinimo kajenskim paprom i dodamo soli po potrebi. Ostavimo da kuha otklopljeno dok umak ne zagusti.
I tu bi nam negdje trebalo vriti (mislim... ono znate, pretvarati se u paru pri 100oC na normalnom atmosferskom pritisku) onih 5 litara vode za paštu. Posolimo je sa 50 grama soli, stavimo kuhati paštu i dok se skuha (12 minuta) al dente trebao bi i umak biti dovoljno gust. Ako zagusti (he he) prije nego li je pašta kuhana, maknemo ga sa vatre.
Sada istresemo paštu u - po mogućnosti zagrijanu – zdjelu za serviranje, na to pak istresemo umak, sve dobro promiješamo, pospemo nasjeckanim vlascem i – serviramo.
Konačan okus ovisi i o sastavu curryja koji nije uvijek isti, jer je curry zapravo mješavina raznih začinskih trava i mljevenih zrna aromatičnih egzotičnih biljaka pa svaka zona ima svoju mješavinu curryja, a europski curry ima vrlo malo veze sa svim tim. Ima tu kumine, korijandera, kardamona, muštarde i sličnog. Ali kao i svugdje – treba eksperimentirati.
Drage štiočice i štioci, još nešto: glede i u svezi korištenja Skippovih recepata: za vlastitu uporabu slobodna je naravno i dapače vrlo poželjna. Konačno osnovna svrha recepata i jeste - ma koliko god to nevjerojatno zvuči - da se po njima hrana priprema i blaguje, a ne da budu negdje lost in cyberspace ili pače u mraku neke ladice samo za to jer neke štiočice smatraju svojom svetom ženskom obvezom dočepati se svakog recepta koji im se nađe u blizini s time da na tome sve i ostane. Skippu nema većeg zadovoljstva nego kad dozna da se po njegovim receptima stvarno priprema hrana.
A nije ovo gore bez razloga rečeno. Javila se naime jedna štiočica koja je uvjerena da je do njenog posklizavanja prilikom svečanog ulaska (uz zvukove fanfara i pljesak gladnih prisutnih naravno) u jedaću sobu te posljedičnog ateriranja porculanske zdjele pune "Pašte sa dimljenim lososom i kraškim pršutom" pripremljene po Skippovom receptu na njen prekrasni bež tepih (sa lako zamislivim posljedicama) došlo po kazni odozgo, jer je isprintala dotični recept bez pitanja.
Eto, imate Skippov blagoslov. Za svaki slučaj…
Dobart tek
|
Autor: Skipper (skipper@boa.hr)
Objavljeno: 7.7.2000
|
|
Priča o...
|
Tjestenina
|
Deserti
|
Napici
|
Salate
|
Vegetarijana
|
Meso
|
Riba
|
Juhe
|
Umaci
|
Povrće
|
Dodaci prehrani
|
Dijete
|
Začini
|
Razno
|
|
|
