Pomognimo malom Filipu
Maleni Filip Taras nedavno  je navršio dvije godine. Boluje od cerebralne paralize, fizički je vrlo slab i ne može samostalno sjediti. Izrazito je oskudne motorike, nije u mogućnosti koristiti se rukicama niti nogama te je u potpunosti ovisan o tuđoj pomoći i  invalidskim kolicima. Kako u Hrvatskoj na žalost nema ustanova koje bi mogle omogućiti značajniji napredak u njegovom liječenju, Filipova šansa je liječenje na Institutu u Budimpešti ili u Dječjem centru u Münchenu. Liječenje u tim ustanovama sastoji se od terapijskih tretmana u trajanju od 4 do 6 tjedana koji se periodički ponavljaju. Obzirom da bi samo jedan dan Filipovog  boravka u pratnji jednog roditelja koštao oko 100 USD (što znači da je za period 4-6 tjedana potrebno 3-4,5tisuća USD), njegovoj  obitelji koja ima još dvoje malodobne djece, to je nedostižan novac. Corner vas moli da pokušate financijski pomoći malome Filipu i njegovim roditeljima. Isto tako, ako smatrate da im možete pomoći i na bilo koji drugi način, obiteljTaras će to s istinskom zahvalnošću prihvatiti.

Zagreb, 08.02.2000.

Poštovani!

                   Na samom početku pisma željeli bi Vas pozdraviti i  zahvaliti Vam se na ukazanoj pažnji koju nam posvećujete čitajući ovo pismo. Ovim putem želimo Vas upoznati s našom teškom situacijom te Vas kao mala skromna obitelj zamoliti za pomoć.
                   Naime, mi smo peteročlana obitelj s troje djece; Borna 9 godina, Luka 5 godina i Filip 2 godine. Filip se rodio kao treće dijete  u obitelji i to s nepunih 7 mjeseci. Odmah pri porodu ustanovljena su velika trajna oštećenja, brojne ciste na mozgu, te je postavljena konačna dijagnoza cerebralna paraliza . Do svojih 9 mjeseci starosti, Filip je zbog učestalih prestanaka disanja konstantno bio priključen na apnea monitor, aparat koji prati disanje. Svaki  prestanak disanja ostavljao bi sve veća oštećenja i sve teže posljedice. Iz brojnih pretraga i stručnih mišljenja komisija je procijenila 100% invaliditet te je samim time vrlo neizvjesna  budućnost njegovog samostalnog života. Trenutno odlazimo na terapije po zagrebačkim bolnicama uz veliku preporuku da i  privatno poduzmemo nešto kako bi mu se pomoglo. Liječnici smatraju da bi se veliki napor u raznim terapijskim tretmanima trebao  uložiti što prije, odnosno do njegove treće godine života kada se mogu postići najveće rezultati u njegovu napredovanju. Do te dobi  najviše se i najbrže razvijaju sve živčane stanice i motoričke funkcije, a plastičnost mozga je najveća i postoji vjerojatnost da se intenzivnom i pravilnom terapijom potaknu zdravi dijelovi mozga na potpuno ili djelomično preuzimanje funkc ija oštećenih dijelova.  Upravo zbog toga se u tom periodu života djeteta može i najviše postići. Sve ono što dolazi kasnije uveliko usporava napredak i smanjuje izglede za eventualni samostalni život, odnosno za samostalno obavljanje samo minimalnih životnih potreba.
                 Filip je nedugo navršio dvije godine, fizički je još uvijek vrlo slab, ne može samostalno sjediti a i glavica mu bespomoćno  padne. Izrazito je oskudne motorike, nije u mogućnosti koristiti se rukicama niti nogama te je u potpunosti ovisan o tuđoj pomoći i o  invalidskim kolicima. Nama roditeljima strašno je teško jer mu vrlo malo možemo pomoći. U hrvatskoj na žalost nema ustanova koje bi mogle omogućiti značajniji napredak u njegovo liječenju te mu pružiti svu potrebnu terapiju koja bi bila osno va za njegov daljnji  napredak. Baš iz tih razloga mnogi od njegovih liječnika preporučuju nam terapijske tretmane u Petö centru, institutu u Budimpešti ili u Dječjem centru u Münchenu, jednim od rijetkih visoko specijaliziranih ustanova koje se bave razvoj em ovako male djece s Filipovom  dijagnozom. Liječenje u tim ustanovama sastoji se od terapijskih tretmana u trajanju od 4 do 6 tjedana koji se periodički ponavljaju dok se ne dođe do mogućih željenih rezultata. Prema informacijama iz Petö centra u Budimpešt i od siječnja ove godine, samo jedan dan  Filipovog boravka u pratnji jednog roditelja košta oko 100 USD, što znači da je za period 4-6 tjedana potrebno 3-4,5 tisuća USD. Za nas kao obitelj sa skromnim primanjima to je nedostižan novac. Unatoč svim našim naporima do sada smo uspjeli prikupiti i uštediti  samo dio potrebnog novca, što je još uvijek nedovoljno kako bi s Filipom doista i otišli na liječenje te isto kasnije ponovili.
                Poštovani, ovim putem molimo i Vas za Vašu financijsku pomoć. Uvjeravamo Vas kako se doista nije bilo lako odlučiti i  napisati ovo pismo, te tražiti pomoć na ovakav način. Međutim situacija u kojoj se nalazimo i nemoć da samostalno pomognemo vlastitom djetetu nagnala nas je na isto. Pri tome svaki, pa i najmanji prilog pomoći će nami približiti nas cilju da pomognemo vlastitom  djetetu u toj teškoj bolesti te da mu pružimo moguće reference za eventualan budući samostalan život i obavljanje osnovnih životnih potreba. U svemu ovom nadamo se da postoje ljudi koji nam žele i mogu pomoći.Ako smatrate da nam možete pomoći i na bilo koji drugi način sa istinskom zahvalnošću prihvaćamo.
Mi Vama za uzvrat možemo samo obećati da će novac ili bilo koji drug vid Vaše pomoći biti doista namjenski utrošen/usmjeren za Filipovo liječenje. Unaprijed Vam se zahvaljujemo na ukazanom povjerenju i eventualnoj pomoći.
U svrhu navedenog liječenja otvoren je kunski štedni račun u Zagrebačkoj banci na ime Filip Taras s naznakom « donacija za liječenje».
S dužnim poštovanjem i iskrenom zahvalnošću obitelj Taras s malim Filipom!

• ZAGREBAČKA BANKA, POSLOVNICA 012114, STJEPANA KONZULA 3, 10.000 ZAGREB
• BROJ ŽIRO RAČUNA BANKE: 30101-620-16
• BROJ KUNSKOG RAČUNA NA IME FILIP TARAS: 1305659886
• BROJ DEVIZNOG RAČUNA NA IME FILIP TARAS:2430554842
        (s naznakom: donacija za liječenje)

 adresa:
  OBITELJ TARAS
  BORONGAJ AERODROM 10 A
  10.000 ZAGREB – HRVATSKA
  TEL. 01 - 230- 2309
  E-mail: dtaras@zvonimir.morh.tel.hr

       Filipova mama
       GORDANA TARAS  v.r.