 |
Prijedlog mjeseca
U vrijeme zime, kad Celzijusi padnu ispod nule i zatvore nas u "klaustrofobične" prostore naših ureda i stanova, u vrijeme kad je sunce tek jedna od uspomena na ljeto, a noć pada prije no što smo očekivali, a kamoli željeli, nema boljeg rješenja no otputovati i riješiti se depresije i tjeskobe koja nas dotakne u ove zimske dane.
|
Top 5 domaćih destinacija
1. Dubrovnik
2. Opatija
3. Božava
4. Bol
5. Vis
|
|
|
Putopisi
|
Washington - Grad birokracije
|
|
|
|
|
Bilo bi gotovo nemoguće ispričati priču o Washingtonu bez spominjanja jednog vrlo važnog detalja. Već smo spomenuli kako glavni grad “svih Amerikanaca” mnogi nazivaju Chocolate city, aludirajući na velik broj crnaca koji u njemu žive, no isto tako, zovu ga i Gradom birokracije. Ovo, naravno, ne čudi, jer je isti upravno središte SAD-a pa mora imati obilje birokrata kako bi država funkcionirala.
 Već sam spomenuo u prošlom nastavku, kako Washington ponekad izgleda poput pozornice na kojoj se izmjenjuju samo glumci. Za veliku većinu političara, lobista, pravnika i svih drugih “parazita” Washington je upravo to – grad u koji se dolazi loviti karijera, nakon koje će u CV-u ostati još jedna crtica više, grad u kojem se živi da bi se radilo za vlastite ili tuđe interese; ukratko, grad koji se ne osjeća kao dom već kao posao! A to je najočitije upravo u vrijeme izbora i smjene u Bijeloj kući!
U studenom prošle godine u Americi su održani predsjednički izbori. Amerikanci su dobili svog 43. predsjednika. Njegovo je ime, kao što vjerojatno znate, George Bush Jr. slavni sin još slavnijeg oca. Njegov protivnik bio je tada aktualni potpredsjednik SAD-a Al Gore. Ono što se događalo tog 7. studenog moglo bi ostati zapamćeno u povijesti, samo kad je ne bi pisali pobjednici, no o tom potom. Ovo je ipak putopis pa prije no što zaglibim u politiku…
Kao što rekoh, izborni su dani smjene u glavnom gradu. Političko osoblje Bijele kuće pakira kofere – tek rijetki ostaju u Washingtonu, uglavnom oni koji su iz njegovih luksuznih predgrađa preselili nešto bliže centru grada. “Ne vjerujem da ću ostati ovdje”, rekao nam je jedan od uposlenika Bijele kuće dan prije izbora, “Vraćam se u New York, odakle sam i došao ovamo. Bez obzira na to tko pobijedio, dovest će nove ljude, a meni je puno zanimljivije U New Yorku nego ovdje.” I to je stav mnogih. Odradili su svoj posao pod Clintonom (neki Više, neki manje!) i sad je vrijeme za odlazak. Malo što ih veže uz sam grad. Slična je situacija i sa svom silom pravnika, nižih političara, tajnica i tajnika…
 Ono što je još zanimljivije jest način na koji se prate izbori. Teško da sam ikada vidio više histeričnih ljudi na jednom mjestu, no u sumrak izbornog dana, u hotelu Mayflower, mjestu koje je demokratski stožer u Washingtonu odabrao kao centar iz kojeg će pratiti izbore. Dva velika video zida i gomila televizora na kojima se vrte svjetski poznate zvijezde CNN-a, već tradicionalni crveni, bijeli i plavi baloni, sakoi i kravate, za pobjedu pripremljene cigare i piće koje se plaća – najkraći opis onog što smo zatekli. Naravno, sve je to blijeda kopija stožera dvaju kandidata u Austinu i Nashvilleu, ali tko bi potegnuo baš do tamo…
Možda je vrijeme da objasnim i izborni sustav, jedan od najvažnijih elemenata za shvaćanje načina na koji sve to funkcionira. Naime, svaka američka savezna država ima, sukladno broju stanovnika, zastupnika u kongresu i senatu i vlastitoj važnosti, određeni broj tzv. elektorskih glasova. U doba stvaranja nacije, američki “oci domovine” smatrali su kako su obični Amerikanci prenaivni (!?!) i neupućeni u politiku, a da bi sami birali svog predsjednika. Zato su birali elektore, najumnije među sobom, a ovi su potom birali predsjednika države. Elektori postoje još samo formalno, izbori se dobivaju osvajanjem većine glasova u pojedinoj država, a time i ukupan broj elektorskih glasova koje ista ima. Primjerice, ukoliko kandidat osvoji 51% glasova u Kaliforniji, automatski dobiva sva 54 elektorska glasa. I tako od države do države. Za pobjedu im treba 271 glas. Većina država ima manje od 10 glasova, tek ih je nekoliko iznad 20.
 Cirkus počinje čim novinari počnu dobivati rezultate na osnovu slučajnog uzorka i predviđati pobjednika u pojedinoj državi. Zanimljivo je i to da tamo ne postoji izborna šutnja, bar ne onakva kakva vrijedi za sve europske civilizirane demokracije. Naime, Amerika je podijeljena u tri vremenske zone. U vrijeme kad TV stanice počinju “dodjeljivati” pojedine glasove ovom ili onom kandidatu, dobar dio Amerike još uvijek glasa! U stožeru to, očito, nikog ne brine. Svaki dobiveni glas slavi se kao da je odlučujući, za svakim izgubljenim se očajava… i onda na scenu stupa CNN, a s njim i sve ostale TV kuće. Prvi puta, oko 8 navečer, proglašava Floridu (25 el.gl.) za Gora, ali ponoć još nije prošla, a oni se ispravljaju: glasovi na Floridi su tu negdje – još uvijek je “too close to call!”. Rečenica koja je idućih tjedana odzvanjala Amerikom, ponovila se te izborne večeri još nekoliko puta i svaki puta reakcije su bile burne. Jedna punija Amerikanka histerično je trčkarala uokolo, vičući kako Florida još nije odlučena, nakon što je Gore izgubio nekoliko važnih elektorskih glasova. Ponekad se prisjetim kako je doslovno vikala kako “Još uvijek imamo šanse! Još uvijek imamo šanse!” čekajući da TV odluči tko je novi američki predsjednik. Ponoć je daleko odmakla u trenutku u kojem CNN radi drugu veliku grešku te večeri – daje 25 elektorskih glasova Bushu! U tom trenutku Bush postaje 43. predsjednik Amerike (bar što se tiče TV gledatelja i kolega novinara). U stožeru muk… svi ovaj poraz shvaćaju poprilično osobno. Suze teku u slapovima, na licima se čita pitanje: “Nu, a što sad?”
A ništa, vrijeme je za spavanje. Lagana šetnja do hotela i onda tuš i krevet. Moj danski cimer i neke slovenske kolege prošetali su do “republikanskog hotela”. Raspašoj – kažu, ali opet se sva cuga plaća. Liježem s uvjerenjem kako je Bush predsjednik…
Ujutro, vidi čuda, Florida je još uvijek too close to call! Kako, pitam se? Tko je pogriješio? Idućih dana samo se o tome razgovaralo. U međuvremenu je u Zagrebu održan Zagrebački sumit, naravno da nisam vidio ni riječi o tome. Mogla je negdje izbiti revolucija, možda su se i magnetski polovi mogli iznenada okrenuti – mislite li da bih znao? No way! Ali zato u detalje znam imena svih sudaca suda u Tallahasseeu, glavnom gradu ove američke države (zamisli, nije Miami!). Dva tjedna kasnije, odlazeći iz Amerike, još uvijek mi nije bilo jasno tko, što i kako. Zapravo, imam neko svoje mišljene o tome, ali zasigurno nije za medij – pa čovjek je ipak postao predsjednik! Domaćima je cijelog tog cirkusa bilo već na vrh glave i jedva su čekali da završi. Više im nije bilo važno tko je predsjednik – toliko politike zamori čovjeka. Mene je sve to podsjetilo na neke naše, balkanske priče. Feral bi od ovoga zasigurno živio godinu dana!
Ali, što je tu je. Slijećući u Pariz gotovo sam se sagnuo poljubiti zemlju europsku. No pista je bila prljava pa nisam. Nakon svega znam: Mi u Europi mnoge stvari radimo bolje od Amera! Primjerice i kad varamo – varamo pošteno! No, i o tom potom! U idućem nastavku najeurospkiji od svih američkih gradova – Boston!
p.s.
Linkova ovaj puta nema! Cijela priča je ionako prezamorna da bih Vas još opteretio s masom nepotrebnih podataka. Ovo se čita kao bajka! Jer onaj tko to nije doživio – ne može vjerovati!
|
Autor: DC (chanman@corner.hr)
Objavljeno: 18.7.2001
|
|
 |
Obnovljeno:
Switzerland.com - Dobrodošli u Švicarsku [Putovanja - Link-o-rama]
|
Po domaći
Dvanaest kilometara od Zagreba i osam kilometara od Velike Gorice nalazi se rimski grad na državnoj cesti između Siscije i Petovija, a koji je u to vrijeme bio od velike važnosti za područje od Medvednice na sjeveru, Vukomeričkih gorica na jugu, Save na istoku i Stenjevca na zapadu.
|
| Link-o-rama |
Switzerland.com
Satovi, banke, čokolada i vojnički noževi. Ako su to svi motivi koji vas upućuju na Švicarsku onda svakako morate posjetiti switzerland.com i doznati nešto više o njihovom turizmu, gospodarstvu, te korisnim informacijama o državi.
|
Kategorija:
O zemlji...
|
Objavljeno:
7.3.2002 |
Opširnije...
|
Top 5 stranih destinacija
1. Pariz
2. London
3. Bali
4. Meksiko
5. Tibet
|
|
|
|
Dodajte Putovanja @ Corner u bookmark!