 |
Prijedlog mjeseca
U vrijeme zime, kad Celzijusi padnu ispod nule i zatvore nas u "klaustrofobične" prostore naših ureda i stanova, u vrijeme kad je sunce tek jedna od uspomena na ljeto, a noć pada prije no što smo očekivali, a kamoli željeli, nema boljeg rješenja no otputovati i riješiti se depresije i tjeskobe koja nas dotakne u ove zimske dane.
|
Top 5 domaćih destinacija
1. Dubrovnik
2. Opatija
3. Božava
4. Bol
5. Vis
|
|
|
Putopisi
|
Izgubljeni u bjelini
|
|
|
|
|
Najkraće rečeno: 14 dana, 5 ljudi, 1 kamper, 5 zemalja, 11 mjesta, 3500 km.
Već na prvi pogled miriše na avanturu, još ako tome pribrojimo snijeg, led, skijanje i Alpe, cijela priča postaje zanimljivija. Na kraju, koliko god čudno zvučalo, u igri je i jedan strani jezik!
Moja ovogodišnja zimska avantura počela je prvim danima ožujka, mjeseca u kojem zima i kalendarski ustupa mjesto proljeću i u Zagrebu se već osjećala promjena. Istina, krenuvši za Ljubljanu u nedjeljnu večer, Zagreb me ispratio snježnim pahuljama, ali poprilično sramežljivo. Ljubljanu sam našao pod snijegom. No sve je to bilo nevrijedno spomena, u usporedbi s onim što me je očekivalo.
Četiri Slovenca i ja krenuli smo na put kamperom slovenske tvrtke “Adria
Caravaning” 26. veljače i prije skijanja svratili malo do Ženeve, no prava stvar počinje tek 28-og.
FRANCUSKA
 Naše prvo odredište bio je Chamonix, francuski gradić ispod vrha Europe. Autom, udaljen je oko sat vremena od Ženeve. Nalazi se na istoj nadmorskoj visini kao i Sljeme i ima oko 10 000 stanovnika. Ono što u Chamonixu vrijedi vidjeti mnogo je više. Legendarni Mont Blanc dere oblake na 4810 metara nadmorske visine. Ispod njega, stotine kilometara skijaških staza spuštaju se u doline, a posebna atrakcija jest tramvaj za vrh Europe. Sam gradić ne odudara puno od naših, bolje uređenih primorskih mjestašaca u jeku turističke sezone: mnoštvo ljudi, mnoštvo boja, autobusi, turisti, promet… istina, turistička sezona je u Chamonixu u punom jeku; počinje u studenom, završava u svibnju. Ono što je sigurno jest da Chamonix zaradi mnogo više no neki ekvivalentni hrvatski gradić. Cijene su paprene, ali ni ponuda ne zaostaje. Počesto se mogu sresti i svjetski jet setteri. Na kraju, početkom stoljeća imali su i Olimpijadu. Dovoljan razlog za posjet. Chamonix je, kao skijaško odredište, relativno nisko. U centru se snijeg već otopio, no staze su još uvijek bile vrlo dobre. U Val Thorensu snijeg je bio posvuda! Skijaške staze počinjale su u centru ovog seoceta od 500-tinjak stanovnika. Istina, smjestio se na oko 2300 metara nad morem i zima se još uvijek čvrsto držala. Isti je dio nečega što se naziva Les Trois Vallees (Tri doline), koje zajedno imaju više od 600 kilometara skijaških staza te je moguće skijati iz jedne doline u drugu (sustav gondola, žičara i vučnica je vrlo dobar). Mogućnost da iz hotela izađete na skijama i onda skijate cijeli dan iz doline u dolinu poprilično je primamljujuća za sve okorijele skijaše. No i za početnike Val Thorens ima što za ponuditi. Recimo, nekoliko simpatičnih mjesta za zabavu! Što se tiče zabave, tu je na prvom mjestu Val d` Isere. Možete pronaći što god poželite. Utrke Svjetskog kupa, snowboard natjecanja, zanimljive barove, simpatične restorane, zaigrane Šveđanke i još preko 300 kilometara dobrih skijaških staza. I to nije sve. Naravno, i ovo je mjestašce ekskluzivno i cijene su poprilično visoke (preko 30 kuna za pola litre piva i to je najjeftinije što smo pronašli!). Imaju 12 škola skijanja i preko 450 učitelja. Pravo mjesto za “prvi put” i odlazak iz Francuske. A baš mi je postala draga.
ITALIJA
Na našem putu prema Sestriere-u na putu nam se ispriječio Torino. Isti će grad, zajedno s okolicom, biti domaćin Zimske olimpijade 2006. Sestriere je jedno od budućih olimpijskih borilišta! Ono čemu smo se razveselili u Sestriereu jest pristojno uređen kamp (doduše bez sanitarnog čvora) i ekipa veselih Napolitanaca plus dva Rumunja! Kao znak dobrodošlice počastili su nas vinom pristojna okusa. Sestriere je, sa svojih 400 kilometara staza jedno od sela na tzv. “Mlječnoj cesti”. Nalazi se na 2035 metara nadmorske visine i ima vrlo dobre i zahtjevne staze. Ipak, nedostaje malo lakših staza za ljude koji tek počinju skijati. Na svakog stanovnika dolazi po dvadeset, turstički rečeno, kreveta pa i sami možete izračunati od čega tamo žive.
Sljedeći na radu bio je Courmayer, gradić od 3000 stanovnika s talijanske strane Mont Blanca (Monte Bianco, rekli bi Talijani). I ovo je mjesto poprilično ekskluzivno, a samim tim i skupo. Ovdje sezona traje nešto kraće, od prosinca do travnja i ima oko 100 km skijaških staza s visinskom razlikom od preko 1300 metara. Ovdje nas je dočekalo proljeće. Fascinantna stvar – proljeće u Alpama! Stojite u dolini, na vrhovima obasjanim suncem vjetar diže snježne pijavice, a pod nogama vam teku potočići snijega što se topi. Vrijeme je da se opet popnemo iznad 2000 metara.
Breuil Cervinia smjestila se na 2050 metara nad morem. Nazivaju je još i rajem za početnike i stvarno obiluje mnogim dobrim i laganim stazama. Iste se protežu na preko 245 kilometara. Izdigla se iznad doline Aoste i smjestila podno jednog od najmističnijih europskih vrhova “Matterhorna”. Osim što ovdje možete popiti izvrsnu kavu i popiti jedinstvenu rakiju načinjenu od tamošnjih endemskih trava, Breuil Cervinia poznata je i po mogućnosti skijanja ljeti, od kraja lipnja pa sve do rujna na Plateau Rosa. Razveselio nas je i smještaj u kampu, grijane kupaonice i do krajnjih granica uredan sanitarni čvor. I naravno, još jednom, kava! Također, sponzori su slovenske skijaške reprezentacije (iako još uvijek brkaju Sloveniju i Slovačku) i ostvaruju izuzetno dobru suradnju sa švicarskim Zermattom. Isti je tek “s druge strane brda”.
ŠVICARSKA
 Zermatt je oličenje Švicarske. Potpuno ekološki gradić u koji možete doći vlakom sa švicarske i skijama s talijanske strane. Kao i svi švicarski gradovi odlikuju ga red, čistoća i mnoštvo izloga sa preskupim satovima, dragocjenim nakitom i dizajnerskom odjećom. Ovo je mjesto u kojem su posjetitelji mahom stariji od trideset, bogati i skijanje im nije na prvom mjestu. Na koncu, ima mnogo drugih stvari koje možete učiniti ako imate toliko novca. Recimo voziti se vlakićem do “Klein Matterhorna”, nešto manjeg vrha s kojeg puca jedinstven i predivan pogled na Alpe i dolinu okruženu snježnim vrhovima. No ništa se ne može mjeriti sa St. Moritzom! Izgleda kao da je iskočio iz neke Disneyeve bajke, s mnoštvom tornjića, popločanim ulicama, skupim automobilima i trulo bogatim gostima. St. Moritz osvaja na prvi pogled. U njemu su ljudi bezbrižni, žene su krasne, novac nije u pitanju. Na preko 350 kilometara staza skijaju uglavnom mladi. Ili se zabavljaju u odlično uređenim barovima uz staze. Istina, obična kava stoji više od 40 kuna, ali ukoliko ste bogati poput prosječnih posjetitelja to vam nije nikakav izdatak. Ostale cijene ne želite ni znati. Dovoljno govori podatak da je to omiljeno sastajalište svjetskih bogatuna, okrunjenih glava i slavnih osoba. Raskoš isijava odasvud, a cijene u izlozima govore dovoljno. Prosječan sat stoji više no što zaradi prosječan hrvatski novinar tijekom svog radnog vijeka. Dvije Olimpijade, utrke svjetskog kupa i još mnogo toga, sve to pruža dojmljivu sliku gradića od samo 6 000 stanovnika. Zatim, tu su i izvrsno uređeni kampovi “švedskog tipa” – čiste i tople kupaonice, kuhinje, priključci za struju i slično (Pontresinu svakako morate vidjeti ako ikad dođete u blizinu!). American dream zapravo se nalazi u Švicarskoj!
JULIENPASS
Otići iz St. Moritza bilo je teže no što smo očekivali. Problem nije bio napustiti svu tu raskoš i bogatstvo, zapravo je stvar bila puno prizemnija. Zaustavilo nas je vrijeme! Snijeg koji je padao zaustavio nas je pri pokušaju da pređemo Julienpass. Srpanjski prijevoj prošli smo tek ujutro, nakon što je stao snijeg i ralice obavile svoje. Ovdje sam prvi puta doživio iskonsku snagu planina pod snijegom. Sve oko nas bilo je bijelo. Po snježnim obroncima povlačila se magla, a orijentacija u prostoru bila je osobina koja mi je odjednom uzmanjkala. Jedino što sam mogao raspoznati bila je cesta i auti koji su nam dolazili u susret. Ostavljen na tome mjestu u tome trenutku, sumnjam da bih doživio noć. Prijevoj je izgledao zastrašujuće, uronjen u bjelinu kojoj nema kraja i koja je toliko jednolična da vrijeđa oči i zdrav razum. Podsjetila me na jedan drugi prijevoj, iz jedne druge, meni vrlo drage priče. Razlika je bila u tome što smo mi Julienpass prošli bez većih problema. Dolina koja se otvarala pred nama bila je mnogo privlačnija.
ZADNJI DAN U ZEMLJI KRAVA, SIRA I SATOVA
Mnoge okrunjene glave obožavaju još jedan švicarski gradić! Davos. Široj publici znan kao mjesto održavanja summita Svjetskog trgovinskog foruma i mjesto velikih prosvjeda protiv istog. No, Davos ima još štošta za ponuditi. Prije svega, preko 400 km skijaških staza. Zatim, ima vrlo dobar kongresni centar, jednu od najboljih svjetskih klinika za liječenje alergija i sličnih bolesti, nekoliko muzeja (obavezno pogledati Muzej lutaka, ako ikad budete u prilici), sportski centar s bazenom, saune, još ekskluzivnih i prokleto skupih dućana, kasino, zanimljive barove i restorane, Mc Donalds koji su razbili prije spomenuti prosvjednici i slično. Svi gosti Davosa dobivaju i kartu za besplatan gradski prijevoz prilikom prijave na recepciji svog hotela. Za zadnji dan u Švicarskoj i više nego dovoljno!
Iduće odredište na ovoj skijaškoj turneji bio je St. Anton. Stigli smo u Austriju. Što smo se više bližili kući, proljeće je postajalo sve očitije. Bljuzga i blatne kaljuže postale su svakodnevica. St. Anton se smjestio na 1304 metra nadmorske visine. Mnogi će se sjetiti Svjetskog prvenstva u skijanju koje je tamo održano krajem siječnja i početkom veljače, prije svega zbog ozljede Janice Kostelić. Ali, St. Anton nudi puno više. Preko 200 kilometara staza najrazličitijih težina, dobro napravljen sustav vučnica, žičara i gondola, ski safari i puno dobre zabave – sve je to St. Anton. Ali vrijeme nije na našoj strani. Već smo 13.dan na putu i ostala nam je još samo jedna destinacija! Idemo natrag u Italiju.
NA KRAJU OPET ITALIJA
 Cortina d` Ampezo bila je domaćin olimpijskih igara 1956. Još uvijek je na životu stadion koji je ugostio mnoge tada vrhunske sportaše, isto kao i skakaonica. Dobar su podsjetnik na vremena kada je sport bio nešto puno više od čistog biznisa. I opet, dobra talijanska kava. Nakon 14 dana putovanja, već mi je pomalo dosta planina, dosta mi je snijega i malih sela koja možete propješačiti u pola sata. Cortina ima vrlo dobre staze, mnogo se stvari događa na skijalištima. Skija mnoštvo ljudi, a među njima puno je Amerikanaca, klasično brbljavih i na mahove gotovo histeričnih. Snowboarderi se natječu na jednoj od padina, zgodne Talijanke sunčaju se na terasama kafića i planinarskih domova, bučno je, baš kao što i priliči Italiji. I vrijeme je da se ide kući!
Na kraju, ne smijem zaboraviti spomenuti ni tu petu zemlju (ako ne računam Sloveniju) kroz koju smo prošli. Riječ je o kneževini Liechtenstein, ali nećete primijetiti da ste u nju ušli, osim možda po registracijama automobila. Ista je u carinsko – monetarnoj uniji sa Švicarskom i gotovo da je dio nje. Dovoljno je oko pola sata vožnje da uđete u nju i iz nje izađete. No, ipak je država pa je stoga treba i spomenuti. Sudjeluje i na Olimpijadi. U zimskim sportovima!
|
Autor: Darijo Čerepinko ()
Objavljeno: 6.4.2001
|
|
 |
Obnovljeno:
Switzerland.com - Dobrodošli u Švicarsku [Putovanja - Link-o-rama]
|
Po domaći
Dvanaest kilometara od Zagreba i osam kilometara od Velike Gorice nalazi se rimski grad na državnoj cesti između Siscije i Petovija, a koji je u to vrijeme bio od velike važnosti za područje od Medvednice na sjeveru, Vukomeričkih gorica na jugu, Save na istoku i Stenjevca na zapadu.
|
| Link-o-rama |
Switzerland.com
Satovi, banke, čokolada i vojnički noževi. Ako su to svi motivi koji vas upućuju na Švicarsku onda svakako morate posjetiti switzerland.com i doznati nešto više o njihovom turizmu, gospodarstvu, te korisnim informacijama o državi.
|
Kategorija:
O zemlji...
|
Objavljeno:
7.3.2002 |
Opširnije...
|
Top 5 stranih destinacija
1. Pariz
2. London
3. Bali
4. Meksiko
5. Tibet
|
|
|
|
Dodajte Putovanja @ Corner u bookmark!